Najvažnije ukratko
- Pranje novca = nezakonito stečen novac unosi se u legalni financijski sustav kako bi se prikrilo njegovo podrijetlo
- Tri faze pranja novca su ulaganje, slojevito prikrivanje i integracija.
- Pranje novca, pokušaj pranja novca te pomaganje u pranju novca kazneno se progone.
Sadržaj
Definicija: Što je pranje novca?
Tri faze pranja novca: Uobičajeni tijek
Postoje različite metode odnosno vrste pranja novca. Dvije često korištene metode su slojevito prikrivanje i integracija. U prvoj fazi novac se plasira u gospodarski ciklus:
Faza 1 „Ulaganje“: Novac se plasira u gospodarski ciklus
U ovoj fazi pokušava se unijeti novac u gospodarski ciklus. Za to se često koriste restorani. Restoran ostvaruje male prihode, dok vlasnik poreznoj upravi prijavljuje visoke prometne iznose.
Dodatno se osnivaju fiktivne tvrtke u koje se taj novac ulaže. Na taj se način novčani tokovi čine netransparentnima.
Još jedno sredstvo za unošenje nezakonito stečenog novca jest gotovinska uplata manjih iznosa na mnoge različite račune, poznato i kao „smurfing (šmrkanje)“. Banke pokušavaju to spriječiti prijavljivanjem takvih sumnjivih aktivnosti.
Osim već navedenih načina plasiranja novca, kriminalci koriste i takozvano „structuring (strukturiranje)“. Pritom se gotovinom kupuju luksuzna dobra poput plemenitih metala, nakita, satova, umjetnina ili automobila. Prodaja tih dobara kasnije se često odvija u inozemstvu.
Faza 2 „Slojevito prikrivanje“: Proces prikrivanja
Kod slojevitog prikrivanja nezakonit novac dijeli se na više transakcija ili raspoređuje preko različitih računa kako bi se prikrila jasna veza s nezakonitom aktivnošću. To istražnim tijelima može otežati utvrđivanje stvarnog procesa pranja novca.
Slojevito prikrivanje iznimno je sofisticirana metoda pranja novca. Pritom se nezakonit novac u više koraka prebacuje preko različitih financijskih institucija ili zemalja. Taj postupak omogućuje osobama koje peru novac da zamagle tragove nezakonitog podrijetla i prikriju pravo podrijetlo novca.
Primjer slojevitog prikrivanja je podjela velikih iznosa novca na manje iznose koji se zatim pojedinačno prebacuju preko različitih računa ili transakcija. Time postaje teže pratiti novčane tokove i otkriti nezakonito podrijetlo novca.
Faza 3 „Integracija“: Unošenje „čistog“ novca u gospodarstvo
Kod integracije „opran“ novac ulaže se u zakonite gospodarske aktivnosti, poput nekretnina ili poduzeća. Ta „čista“ ulaganja služe za legitimiziranje nezakonitog novca, a istovremeno se njima ostvaruje dobit.
Kupnjom nekretnina osobe koje peru novac mogu svoj novac pretvoriti u imovinu koju je teže pratiti nego gotovinu.
Još jedan primjer integracije je osnivanje fiktivnih poduzeća koja se predstavljaju kao da obavljaju legitimno poslovanje. Ta poduzeća mogu djelovati u različitim sektorima, primjerice u nekretninama, ugostiteljstvu ili uslužnom sektoru.
Kada je pranje novca kažnjivo?
Što se smatra pokušajem pranja novca?
Što se smatra pomaganjem u pranju novca?
Što se smatra nepažljivim odnosno nesvjesnim pranjem novca?
Nesvjesno pranje novca nastaje kada netko nesvjesno koristi novac ili ga unosi u legalni financijski sustav, bez znanja o njegovu nezakonitom podrijetlu. U nekim se slučajevima to može koristiti kao strategija obrane radi izbjegavanja kaznenog progona. Ipak, važno je napomenuti da teret dokazivanja često leži na optuženiku, koji mora dokazati da je doista postupao nesvjesno.
Nepažljivo pranje novca odnosi se na slučajeve u kojima netko nije bio dovoljno oprezan ili je zanemario svoju dužnu pažnju kako bi osigurao da je novac s kojim radi zakonit. To može dovesti do kaznenog progona, čak i ako osoba nije namjerno prala novac. Time se naglašava važnost temeljite provjere i nadzora financijskih transakcija radi sprječavanja pranja novca.
Koje kazne se mogu očekivati?
U prošlosti su izricane kazne zatvora od tri do pet godina. U osobito teškim slučajevima i do deset godina. To je utvrđeno u članku 261. Kaznenog zakonika – StGB.
Može li se pranje novca kazniti i novčanom kaznom?
Kada zastarijeva pranje novca?
Što je predikatno kazneno djelo u vezi s pranjem novca?
Sprječavanje i suzbijanje pranja novca
Uloga obveznika prema GwG-u - Upoznaj svog klijenta
Obveznici imaju važnu ulogu u sprječavanju pranja novca. Moraju uspostaviti učinkovite interne sustave kontrole kako bi prepoznali sumnjive transakcije i takve slučajeve prijavili nadležnim tijelima. To uključuje provjeru identiteta klijenata, provjeru transakcija i procjenu rizika klijenata. Taj se postupak naziva Know Your Customer – skraćeno KYC.
Obvezi identifikacije podliježu, među ostalima, banke, osiguravatelji, odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, trgovci robom i posrednici u prometu nekretninama.
Tehnološka rješenja za suzbijanje pranja novca
Nove tehnologije poput umjetne inteligencije i strojnog učenja mogu pomoći financijskim institucijama da bolje prepoznaju i spriječe pranje novca. Analizom velikih količina podataka mogu se prepoznati i prijaviti sumnjivi obrasci. Integracija tih tehnologija u postojeće sustave važan je korak prema učinkovitom suzbijanju pranja novca.
Kako Nect pomaže?

Primjer scenarija - ovdje je riječ o pranju novca
Sumnja na pranje novca - što trebam učiniti?
Kada je prikladno podnijeti prijavu sumnje na pranje novca? Postoji li obveza prijave?
- Poslovanje intenzivno u gotovini
- Neobičan obrazac transakcija
- Prikrivanje identiteta
- Poslovi se odvijaju putem trećih strana
- Poslovni partneri sjede u državama visokog rizika
Gdje prijavljujem sumnju?
Carinska uprava za analizu prijava sumnje angažira Financial Intelligence Unit (FIU). Prijave sumnje mogu se jednostavno podnijeti putem interneta na portalu goAML.
Koje tijelo provjerava, nadzire i suzbija pranje novca?
Savezna agencija za nadzor financijskih usluga (BaFin) odgovorna je za nadzor obveznika prema GwG-u, sustava prevencije i prijava sumnje. Financijske institucije redovito se provjeravaju kako bi se utvrdilo primjenjuju li se ispravno svi važeći propisi i zakoni. Stalnim prilagođavanjem propisa BaFin pooštrava suzbijanje pranja novca.
Što se događa nakon prijave sumnje?
Čim prijava sumnje stigne u Financial Intelligence Unit (FIU), ta jedinica analizira slučaj. Ako doista postoje nepravilnosti, slučaj se predaje tijelima kaznenog progona. Tu počinje represija od strane policije i državnog odvjetništva.
Zakonski propisi protiv pranja novca - Zakon o sprječavanju pranja novca i drugo
Međunarodni zakoni i propisi
Zakon o sprječavanju pranja novca
Zakon o sprječavanju pranja novca pravni je instrument osmišljen kako bi financijske institucije i poduzeća obvezao na provedbu strogih mjera za sprječavanje i suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma.
Taj zakon propisuje sveobuhvatne zahtjeve u pogledu identifikacije i praćenja klijenata kako bi se osiguralo da se financijske transakcije ne zloupotrebljavaju u nezakonite svrhe, te obvezuje dotične institucije na prijavu sumnjivih transakcija nadležnim tijelima.
Zakon o sprječavanju pranja novca dio je međunarodnih nastojanja za suzbijanje pranja novca, a njegov je cilj zaštititi integritet financijskog sustava i spriječiti financiranje kriminalnih aktivnosti. Kršenje ovog zakona može imati značajne kaznenopravne i financijske posljedice.
